New Slavesister It Blog Alixiaopei Article B0 I11402043 Slave Sister Šehidi Bosne

Nekoliko sati nakon povlačenja, desetorica braće sa lakšim povredama su se vratila na planinu Bandera da nastave bitku. Njima se pridruzilo 15 bosanskih muždahida i zajedno su krenuli u kontra-ofanzivu na Srbe sa takvom žestinom da su Srbi bili primorani da napuste bitku bježeći od braće.

Braća su izbrojala oko 30 mrtvih Srba, čija su tjela ostala na planini. Mudžahidi su našli rumunske i ruske dokumente kod ubijenih Srba, očigledan dokaz da su vanjske snage podržavale Srbe u borbi protiv muslimana i islama. Ovo je potvrđeno izjavama petorice zarobljenih Srba.

"On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu" [Kur'an 47: 4]

Ebu Omar et-Tajjib iz Medine. U Afganistanu je bio poznat pod imenom Ebu Zijad el-Medini. U 22. godini bio je student islama i veteran afganistanskog džihada. Srbi su njegovo mrtvo tijelo u crnoj uniformi postavili u stakleni sanduk i izložili u centru sela Tazlaj. Ostavili su njegovo tijelo tamo tri mjeseca samo da bi pokazali drugim Srbima kako su oni potukli „mudžahedine“. Mudžahidi su pokušali da razmijene zarobljene srpske vojnike za Ebu Omarovo mrtvo tijelo, ali su Srbi odbili. Neka Allah primi Ebu Omara kao šehida i neka mu dušu pošalje u Džennet.

Ebu Hadžer el-Mekki, iz Mekke, star 24 godine, veteran afganistanskog džihada, bio je poznat po svom dobroćinstvu prema braći. On je izgradio vodovod i doveo je pitku vodu 200 metara do doline u kojoj su bili mudžahidi. Izgradio je mudžahidima prostorije za abdest i nužnike. Neka Allah primi Ebu Hadžera kao šehida i neka mu dadne da se napije iz džennetskih izvora.

Ebu Abdullah el-Džeddai, 24-godišnjak iz Džedde i veteran afganistanskog džihada. Bio je povučen i poznat po tome što je uvijek imao Kur'an u rukama i tiho memorizirao trudeći se da ga zapamti u potpunosti. Neka ga Allah nagradi najvećom nagradom koju zaslužuje!

Ebu Abdullah el-Filistini, 25-godišnjak iz Palestine sa velikim iskustvom u treningu mudžahida u Afganistanu i Bosni. Mnogi mudžahidi su prošli kroz njegov trening. Neka ga Allah prihvati i neka ga nagradi za sve što je uradio za mudžahide.

Ebu Talib el-Mekki, iz Meke je sa svojih dvadesetak godina bio hrabar veteran afganistanskog džihada. Neka ga Allah prihvati u džennet sa svim ostalim šehidima.

Ebu Šehid eš-Šerki, sa sjevera Arapskog poluostrva, u svojoj 18-toj godini bio je najmlađi šehid iz ove operacije. Sa 15 godina otac ga je poslao u Afganistan. Iako je bio mlad, kažu da je imao mudrost i strpljenje 100-godišnjaka. Uvijek je razmišljao o načinima kako da unaprijedi život muslimana. Neka ga Allah primi kao šehida i neka ga učini primjerom muslimanskoj omladini.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: „Neće biti ranjen čovjek na Allahovom putu, a Allah zna najbolje ko se povrijedi na Njegovom putu, a da neće doći sa svojom ranom na Sudnji dan. Boja je boja krvi, a miris miris miska (mošusa).“ [Buhari]

Neka Allah primi devetnest ranjenika i neka ih primi na Sudnjem danu. Među njima:

Šejh Ebu Sulejman el-Mekki, islamski učenjak koji je podučavao siri (životu Allahovog Poslanika s.a.v.s.), u Svetoj džamiji u Mekki, veteran afganistanskog džihada, blizak prijatelj šehida šejha Abdullaha Azzama i vođa ove grupe mudžahida. Bio je vrlo poznat među islamskim učenjacima Mekke i Arapskog poluostrva. Par dana nakon ranjavanja, šejh je izgubio osjećaj u donjem predjelu tijela i od tada je kao paralizovan bio primoran da koristi invalidska kolica. Neka ga Allah izliječi i neka mu povrati zdravlje pa da može nastaviti službu islamu i muslimanima.

Ebu Asim el-Mekki, mladi brat iz Mekke koji se borio u Afganistanu. Par sati nakon što je ranjen, amputirali su mu nogu, a ruka mu je ostala permanentno iščašena. Od aprila 1998. do ljeta 1999, Ebu Asim je bio zatvoren u Džeddi, u jednom od tajnih zatvora Ministarstva unutrašnjih poslova Saudijske Arabije, pod neosnovanim optužnicama da je planirao napad na Saudijsku Arabiju. Bio je podvrgnut jakom mučenju. Tukli su ga u povrijeđenu nogu i ruku sa metalnom šipkom. Nakon izlaska iz zatvora, on je protjeran iz Saudijske Arabije. Neka Allah pravedno osudi one koji su ga mučili.

Bitka kod Tešnja, u jesen 1992, bila je prekretnica u poštovanju koje je lokalno stanovništvo pokazalo prema stranim mudžahidima. Kad su se mudžahidi prvi put pojavili u Bosni, lokalno stanovništvo ih je smatralo za plaćenike i htjeli su da znaju koliko para traže za njihovu službu u Bosni. Poslije te bitke, Srbi su se bojali da pokrenu akciju na teritorijama gdje su mudžahidi bili prisutni.

Nakon pokazanog uspjeha, gdje je 25-oro braće porazilo specijalnu jedinicu od 200 vojnika, Bosanci su promjenili mišljenje o mudžahidima i od tada su ih počeli smatrati hrabrim i iskrenim borcima koji su došli u Bosnu, ne zbog para, nego u odbrani islama, časti, braće muslimana, i za zadovoljstvo svemoćnog Allaha.

2. mudžahidi su saznali ovu informaciju tek nakon bitke, od izjava pojedinih zarobljenih Srba.

10.06.2009.

Šehid Bosne: Davud el-Britani

Davud el-Britani je iz velike Britanije. Poginuo je 1993. godine u Bosni, u bici protiv hrvatskih snaga.

Rođen je i odrastao kao kršćanin u Velikoj Britaniji. Radio je u jednoj kompjuterskoj firmi. Nakon što se jednog jutra pojavio na poslu u islamskoj odjeći, kolege su ga pitale zašto se tako obukao. Odgovorio im je da je prešao na islam. Nakon sedam dana dobio je otkaz, a potom se sa dva brata zaputio za Bosnu.

Nakon četiri mjeseca u Bosni, njegova braća su krenula na par mjeseci nazad u Britaniju, i pozvali su El-Britanija da im se pridruži. Odbio je ponudu odgovarajući: „Šta ja imam tražiti u nevjerničkoj zemlji.”

Bio je jako tih i smiren brat, a u isto vrijeme i duhovit. Bio je jako sretan dok je pazio na braću u planinama, po hladnoći i snjegu. Brzo je savladao arapski jezik i znanje iz islama; čvrsto se pridržavao Sunneta¹ Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Uobičavao je spavati savijen i sa desnom rukom na sljepoočnici; znao je klanjati (moliti) po čitavu noć i često je postio.

Komadir Ebul-Haris, rahimehullah, rekao je o njemu: „Svi smo znali da će Davud biti sljedeći šehid, zato što su njegov iman² (vjera) i bogobojaznost bivali sve jači i jači.”

Noć prije akcije, Davud je usnio da je okružen sa dva velika dvorca, i upitao je: „Čiji su ovo dvorci?” Glas mu je odgovorio: „Ovo su kuće šehida.” Onda je on upitao: „Koji je Ebu Ibrahimov³ dvorac?” Glas mu je opet odgovorio: „Ebu Ibrahimov dvorac je tamo.” Davud je potrčao prema kući svog prijatelja Ebu Ibrahima, počeo je da odjednom tone u bezdan i probudio se.

Sljedećeg jutra, dogodila se velika akcija protiv hrvatskih snaga. Tokom operacije, dok je jurišao na neprijateljske bunkere, El-Britani je pogođen metkom direktno u srce. Pao je mrtav, a tijelo mu se otkotrljalo do hrvatskih bunkera.

Nakon tri mjeseca, njegovo tijelo je vraćeno mudžahidima. Tijelo je bilo svježe, još uvijek je krvarilo i mirisalo je na misk (mošus). Tijelo mu je bilo u savijenom položaju i sa desnom rukom na sljepoočnici, onako kako je ležao dok je spavao.

Izvor: Azzam Publication.

Fusnote:

1. praksa (riječi i djela) poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem; način života propisan u islamu, baziran na učenju poslanika Muhameda, sallallahu alejhi we sellem.

2. iman - vjera, čvrsto ubjeđenje u Allaha koje se manifestuje kroz ubjeđenje, riječi i djela.

3. Ebu Ibrahim je brat iz Turske kojeg su francuske trupe UN-a ubile u okolini sarajevskog aerodroma.

Objavio/la sehidibosne u 21:33, 0 komentar(a), print, #

07.06.2009.

Šehid Bosne: Ebu Muaz el-Katari

Ebu Muaz, Ebu Abdullah i Ebu Salih su ubijeni iz zasjede u Bosni, 1994.

Ebu Muaz el-Katari je imao 21 godinu i bio je hafiz Kur'ana. Posjedovao je veliko islamsko znanje. Bio je komandir u Afganistanu, a inače je sin imućnog biznismena iz Katara. Imao je običaj da posti Davudov a.s. post (jedan dan posti, drugi dan mrsi). Po cijelu noć bi klanjao, a po danu bi sa svojom braćom Ebu Salihom i Ebu Abdullahom obilazio bosanska sela pozivajući narod u islam.

Ebu Muaz je bio veoma ljubazan brat, voljeli su ga i Arapi i Bošnjaci. Uhapšen je od stane Hrvata ulazeći pogrešnim putem u Travnik, ali je kasnije oslobođen u čuvenoj razmjeni zatvorenika 1993.

Jednom je, idući prema Sarajevu sa svojom braćom Ebu Salihom i Ebu Abdullahom, sreo sa jednim bratom Bošnjakom, Abdullahom efendijom, koji im je reko: "Hoću da idem sa vama za Sarajevo." Zatim je Abdullah na kratko otišao svojoj ženi i rekao joj kako je prethodne noći u snu vidio svu trojicu, i svi su bili šehidi.

Dok su putovali ka Sarajevu, bili su presretnuti sa jednim ili dva vozila bosanskih komunista. Iz vozila u kojem se nalazilo teško naoružanje otvorena je vatra na vozilo u kojem su se prevozila braća. Pucnjava je trajala oko 15 minuta. Za to vrijeme niko od braće nije uzvratio na vatru jer su bili ili teško ranjeni ili ubijeni. Komunisti su zaustavili paljbu nakon 15 minuta misleći da su sva braća ubijena.

Međutim, kada je paljba zaustavljena, Ebu Muaz el-Katari je otvorio vrata automobila. Bio je teško ranjen ali je počeo pucati na komuniste ubivši 5 i ranivši 4. Komunisti su bili šokirani prizorom.

Nakon što je potrošio municiju, Ebu Muaz je nije mogao zamijeniti zbog teških rana. Komunisti ga uhvatiše a zatim i ubiše.

Ubijen je u Petak ujutru oko 11:00 sati, a miris miska se osjećao iz njegovog tijela.

Supruga Abdullaha efendije je rekla: "Dva dana su ova braća provela u našoj kući; bili su veoma ugledni i uljudni."

Njen suprug je ukopan zajedno sa njima.

Izvor: Azzam Publications

Objavio/la sehidibosne u 16:14, 0 komentar(a), print, #

30.05.2009.

Šehid Bosne: Ebul-Haris el-Bahreini

Ebul-Haris el-Bahreini je iz Bahreina. Poginuo je 29. decembra 1992. godine u blizini Visokog, u ofanzivi protiv srpskih snaga. Imao je 23 godine.

Šta reći za čovjeka koji, u vremenu kada ogromna većina ljudi žudi za slavom i bogadstvom, sve to napušta Allaha radi? Ebul-Haris je bio poznati fudbaler u Bahreinu. Većina današnje omladine bi voljela da može postići nivo njegove slave i uspjeha. Napustio je karijeru futbalera da bi otišao u Afganistan i učestvovao u džihadu, tražeći smrt na Allahovom putu.

Nakon Afganistana, odlazi u Bosnu kako bi učestvovao u bosanskom džihadu. Svim srcem i dušom se posvetio obožavanju Allaha, i svojim ponašanjem i hrabrošću postao je odličan primjer drugima - ili je učio Kur'an, ili je pomagao braći ili je bio na prvim linijama fronta.

Njegovo lice je uvijek bilo nasmijano; toliko je bio strpljiv da se nikada nije naljutio ni na jednog brata. Bio je oličenje hadisa Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: „Osmijeh bratu je sadaka (milosrđe)”. Često se smijao i svojim osmjehom tjerao braću na smijeh. Bio je veoma popularan među braćom, voljeli su ga i Arapi i Bosanaci. Imao je običaj da kroz šalu pjeva: ”Moja draga braćo.” Tokom dana je bio sretan i veseo šaleći se sa svojom braćom, a noću bi ga čuli kako plače u namazu (molitvi). Imao je običaj stavljati surmu vNew Slavesister It Blog Alixiaopei Article B0 I11402043 Slave Sister Šehidi Bosne - Ne smijemo ih zaboravitiw a Latino yNew Slavesister It Blog Alixiaopei Article B0 I11402043 Slave Sister Šehidi Bosne - Ne smijemo ih zaboravitie f Hot Sex

Nudity Sex Swingers Slave Sister

New Slavesister It Blog Alixiaopei Article B0 I11402043 Slave Sister Šehidi Bosne - Ne smijemo ih zaboraviti